Svake godine, poljoprivreda u Srbiji trpi velike gubitke zbog grada, koji se smatra elementarnom nepogodom. Sezona protivgradne odbrane počinje 15. aprila i traje do 15. oktobra, a poslednjih godina sve više se apeluje na poljoprivrednike da ne oslanjaju isključivo na protivgradnu zaštitu, već da koriste i protivgradne mreže, kao i osiguranje svojih useva.
U Moravičkom okrugu, protivgradni strelci su spremni da deluju kada dobiju naredbe iz radarskog centra u Užicu. Njihov posao je da zaštite voće, povrće i stambene objekte na stotinama hektara. Dragan Milovanović, jedan od protivgradnih strelaca, objašnjava svoj rad: „Od trenutka kada me on pošalje na stanicu, imam 20 minuta da stignem od kuće do ovde i čekam dalja naređenja. Ovo je stalno uključeno. On mi mora reći: ‘Pucaj tu i tu vrstu raketa.’ Ovo je lanser u koji može da stane 10 raketa. Idem u kućicu, tamo je opaljačka kutija, namotam, pritisnem dugme i raketa ide.“
Najveći broj gradonosnih oblaka svake godine se formira na području Zapadne Srbije. Iako je vreme promenljivo, postoje posebni periodi kada su gradonosni oblaci posebno opasni. „To je od početka sezone do kraja jula meseca. To je najangažovaniji deo gradonosnih oblaka. Već od jula meseca počinje polako da se stišava vreme. Bude i u avgustu, bude i u septembru, ali mnogo ređe,“ objašnjava Milovanović.
Grad Čačak je za ovu sezonu protivgradne zaštite iz lokalnog budžeta opredelio 6 miliona dinara. „Grad Čačak se dobro pripremio za nastupajuću protivgradnu sezonu. Prema podacima iz Radarskog centra Užice, obezbeđeno je oko 12 do 13 raketa po jednoj protivgradnoj stanici. Trenutno imamo 25 stanica sa 50 protivgradnih strelaca. Predvideli smo nagradu za protivgradne strelce u iznosu od oko 100.000 dinara, koju treba da dobije svaki protivgradni strelac,“ kaže Vladimir Gojgić, načelnik Gradske uprave za lokalnu ekonomsku razvoj.
Iako se u nekim zemljama više ne koriste protivgradne rakete, one se i dalje koriste u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza i bivše Jugoslavije, a njihova efikasnost iznosi najviše 30 odsto. S obzirom na to da se sve više apeluje na poljoprivrednike da se ne oslanjaju isključivo na protivgradne rakete, razgovarali smo sa Zoranom Ćirićem iz Udruženja osiguravača Srbije o stanju osiguranih poljoprivrednih zemljišta.
Ćirić napominje da broj osiguranih površina u Srbiji raste iz godine u godinu, što je pozitivno. Ipak, statistika pokazuje da se pre pandemije, do 2019. i 2020. godine, osiguralo 10 do 12 odsto obrađivanih površina. „Sada je taj procenat na nivou 15-16 odsto, ali to nije procenat koji možemo da budemo zadovoljni,“ dodaje Ćirić.
U kontekstu svega ovoga, protivgradna zaštita ostaje ključna tema za poljoprivrednike u Srbiji. Iako su sredstva i resursi obezbeđeni, potrebno je dodatno raditi na podizanju svesti o značaju osiguranja poljoprivrednih površina. U vremenu klimatskih promena i sve većih rizika od prirodnih nepogoda, poput grada, poljoprivrednici se suočavaju sa izazovima koji zahtevaju proaktivne mere zaštite.
Osim fizičke zaštite, kao što su protivgradne mreže i rakete, važno je da poljoprivrednici razmatraju i finansijske aspekte zaštite svojih useva. Osiguranje može predstavljati sigurnu mrežu koja će im pomoći da se oporave od gubitaka izazvanih nepogodama. U tom smislu, uloga državnih i lokalnih vlasti je od suštinskog značaja za podršku poljoprivrednicima i jačanje sistema protivgradne zaštite.
Kako se sezona protivgradne odbrane nastavlja, očekuje se da će poljoprivrednici, uz pomoć stručnjaka i lokalnih vlasti, pronaći načine da unaprede svoje strategije zaštite i smanje rizike koji dolaze sa gradom. U tom procesu, osiguranje i edukacija o zaštitnim merama igraće ključnu ulogu u očuvanju poljoprivredne proizvodnje u Srbiji.