General Borislav Đukić (78) danas je osuđen u Županijskom sudu u Splitu na 16 godina zatvora po drugoj optužnici za ratne zločine. Đukić se nalazio u pritvoru već 11 godina, otkako je uhapšen 18. jula 2015. godine na aerodromu u Tivtu, a Hrvatskoj je izručen 8. marta 2016. godine. Osim Đukića, sud je u odsustvu osudio i nekoliko drugih oficira na kazne od 10 do 16 godina zatvora za ratne zločine počinjene u periodu od avgusta 1991. do 4. avgusta 1995. godine.
Optuženi su, između ostalog, pukovnici Jovan Grubić i Milorad Radić, kao i potpukovnik Petar Randić, koji su takođe osuđeni na 16 godina zatvora, dok su pukovnik Vladimir Davidović i bivši sekretar SUP-a u Kninu Ilija Prijić osuđeni na po 10 godina. Svi optuženi su se teretili da su kao komandanti JNA i vojnih formacija napadali civilna naselja u Šibensko-kninskoj županiji, a teretili su se i za zlostavljanje, ubijanje i mučenje preostalog hrvatskog stanovništva.
Prema informacijama iz presude, tokom ovog perioda je ubijeno 118 ljudi, a svedoci su naveli da su zlostavljane i žene, kao i da su uništavani stambeni i kulturni objekti. Advokat generala Đukića, Radivoj Nikolić, izjavio je da je presuda pravno neodrživa, navodeći da tokom suđenja nije izveden nijedan validan dokaz. On je istakao da su zaključci suda vođeni širim političkim narativima, te da je kolektivna odgovornost, koja se u ovom slučaju primenjuje, teško dokaziva.
Nikolić je ukazao na to da nijedno balističko veštačenje nije urađeno, a da je odbrani dozvoljeno da izvede samo pet svedoka, dok je tužilaštvo imalo 163 ispitana svedoka. On je dodao da general Đukić nije želeo da prisustvuje objavi presude, smatrajući da je suđenje bilo nepravedno i da su svi dokazi odbrane odbijeni.
General Đukić je takođe u prethodnim suđenjima bio osuđen na kazne za pokušaj rušenja brane hidroelektrane „Peruća“ 1993. godine, što je predstavljalo ozbiljnu pretnju za 50.000 ljudi u okolini. Prvo je dobio kaznu od devet godina, koja je ukinuta, zatim deset godina, koja je takođe ukinuta, a konačno je ponovo osuđen na deset godina u 2024. godini. Odbrana je i na ovu presudu uložila žalbu, a odluka po toj žalbi očekuje se 9. septembra.
Nikolić ističe da sud nije prihvatio nijedan materijalni dokaz odbrane, a važno je napomenuti da brana „Peruća“ nije srušena, već samo oštećena. Ova situacija ukazuje na složenost pravnih postupaka i izazove sa kojima se suočavaju optuženi u ratnim zločinima, posebno u kontekstu kolektivne odgovornosti.
U svetlu ovih događaja, postavlja se pitanje o pravednosti suđenja i o tome kako se dokazi vrednuju u ovakvim slučajevima. Kritičari smatraju da ovakve presude mogu biti vođene političkim pritiscima i narativima, a ne isključivo pravnim osnovama. Ovo naglašava potrebu za transparentnošću i pravičnošću u pravnim postupcima koji se bave tako ozbiljnim pitanjima kao što su ratni zločini.
U zaključku, presuda generalu Đukiću i drugim optuženima predstavlja nastavak složene pravne borbe koja se vodi već godinama, a koja se tiče ne samo pojedinaca, već i šireg društvenog konteksta i odnosa između Srbije i Hrvatske.
