Kupovina polovnog automobila može se činiti kao jednostavan proces, ali često se ispostavlja da je to stresnije i komplikovanije nego što se očekuje. Mnogi kupci veruju da je dovoljno da pogledaju broj na brojaču kilometara kako bi procenili stanje vozila, a to može biti opasna zabluda. Nažalost, kilometraža može biti manipulativna, a u ovom slučaju, kupci se suočavaju sa prevarama koje mogu značajno uticati na njihov izbor.
Jedna od najčešćih prevara u svetu prodaje polovnih automobila je umanjivanje pređene kilometraže. Ova praksa nije ograničena samo na naše tržište, već je prisutna i na tržištima širom EU. Razlog je prozaičan: manja kilometraža obično podrazumeva višu cenu. Kada su u pitanju profiti, trgovci koriste brojne trikove kako bi privukli kupce na svoju stranu.
Digitalni brojači kilometara su postali sve popularniji, ali su takođe i lakši za manipulaciju. U samo nekoliko minuta, neko može smanjiti broj na ekranu, tako da vozilo koje je prešlo 230.000 kilometara može izgledati kao da je prešlo samo 130.000. Kako se kupci mogu zaštititi od ovih prevara?
Jedan od saveta je da se pažljivo proveri stanje vrata automobila. Otvorite vrata i lagano ih pomerite prema gore. Ako šarke popuste, ako vrata „igraju“ ili škripe, to može biti znak da je automobil korišćen više nego što prodavac tvrdi. Šarke su često podložne habanju, posebno kod vozila koja su korišćena kao taksi ili službena vozila. Na vozilu sa realnom, manjom kilometražom, vrata bi trebalo da budu čvrsta i stabilna.
Pored vrata, unutrašnjost automobila može otkriti mnogo o njegovom stvarnom stanju. Kupci bi trebali obratiti pažnju na volan, ručicu menjača, papučice, dugmiće za klimu i stakla, kao i na vozačevo sedište. Ako su ovi delovi izlizani ili pokazuju znake korišćenja, to može biti znak da automobil nije prešao onoliko kilometara koliko se tvrdi. Na primer, ako prodavac tvrdi da je automobil prešao samo 80.000 kilometara, a unutrašnjost izgleda znatno starije, to bi trebalo da izazove sumnju.
Servisna istorija automobila je još jedan važan pokazatelj. Ako nedostaje dokumentacija koja prati servisne intervencije, to može biti znak da nešto nije u redu. Na primer, ako je zapis o zameni zupčastog kaiša na 180.000 kilometara, a broj na brojaču pokazuje samo 130.000, to je jasna kontradikcija. Ozbiljan prodavac će imati urednu servisnu knjižicu, dok su „izgubljene“ ili „nedostajuće“ dokumentacije često znakovi potencijalne prevare.
Takođe, važno je uzeti u obzir starost automobila i pređene kilometre. Prosečan automobil prelazi između 15.000 i 20.000 kilometara godišnje. Ako naiđete na desetogodišnji automobil sa samo 60.000 kilometara, to može biti ili ekstremna retkost ili ozbiljan falsifikat. Realna kilometraža će uvek ostaviti tragove, kako u izgledu vozila, tako i u dokumentima.
Na kraju, kupci ne bi trebali slepo verovati brojevima na brojaču. Umesto toga, treba da veruju logici i sopstvenim zapažanjima. Pravilna provera stanja vozila, kao i analiza servisne istorije i unutrašnjosti, mogu pomoći kupcima da izbegnu prevare i donesu ispravnu odluku prilikom kupovine polovnog automobila. U svetu automobila, kao i u životu, bolje je biti oprezan i informisan nego se suočiti sa neprijatnim iznenađenjima kasnije.
