Termin „pripravnik“ se odnosi na osobu koja je završila formalno obrazovanje i koja tek treba da stekne radno iskustvo, odnosno koja prvi put započinje rad u svojoj struci. U ovom kontekstu, važno je razjasniti razliku između pripravnika, volontera i osoba angažovanih po ugovoru o stručnom osposobljavanju i usavršavanju. Pripravnički staž se računa u radni staž samo ako je zasnovan radni odnos sa platom i doprinosima, dok se to ne može reći za volontere i one koji su angažovani na osnovu ugovora o stručnom osposobljavanju.
Prema Zakonu o radu, status pripravnika je jasno definisan. Pripravnik je lice koje prvi put zasniva radni odnos i to u svojstvu pripravnika, što znači da se osposobljava za konkretno zanimanje. Član 47. Zakona propisuje da poslodavac može da zasnuje radni odnos sa pripravnikom koji je stekao određenu stručnu spremu. Pripravnik ima pravo na zaradu i sve druge beneficije iz radnog odnosa, uključujući uplate doprinosa za socijalno osiguranje. Ovo omogućava pripravniku da stiče penzijski i radni staž tokom trajanja pripravničkog staža, koji može trajati najduže godinu dana.
U zdravstvu, na primer, pripravnički staž za medicinskog tehničara traje šest meseci, a nakon toga se polaže stručni ispit. S obzirom na to da se pripravnici angažuju radi sticanja praktičnog iskustva, ugovor se potpisuje sa osobama koje nemaju dovoljno radnog iskustva ili koje su ga stekle van traženog nivoa stručne spreme.
Pripravnički staž u državnim organima takođe ima specifične regulative. Ovdje se pripravnici primaju na određeno vreme i imaju pravo na zaradu i prava iz radnog odnosa, uključujući doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Međutim, Zakon o radnim odnosima u državnim organima predviđa mogućnost angažovanja volontera koji se ne plaćaju i nemaju pravo na doprinose.
U vezi sa stručnim osposobljavanjem, postoje dva tipa ugovora: ugovor o stručnom osposobljavanju i ugovor o stručnom usavršavanju. Prvi se zaključuje radi obavljanja pripravničkog staža bez obavezne isplate zarade, dok se drugi koristi za sticanje dodatnih znanja i sposobnosti. U tim slučajevima, poslodavac nema obavezu isplate zarade, iako može obezbediti novčanu naknadu koja se ne smatra zaradom.
Važno je napomenuti da pripravnički staž stiče radni staž samo ako je zasnovan radni odnos sa svim pripadajućim pravima, kao što su zarada i doprinosi. U suprotnom, osobe angažovane kroz stručne ugovore ili volonterski rad ne stiču penzijski staž osim ako im nije predviđena naknada na koju se plaćaju puni doprinosi.
Kroz sve ove regulative, jasno je da se status pripravnika značajno razlikuje od statusa volontera i osoba na stručnom osposobljavanju. S obzirom na to da se pripravnici angažuju u radnom odnosu, oni imaju veće mogućnosti za sticanje radnog iskustva i prava koja prate radni odnos, dok volonteri i osobe na stručnom osposobljavanju često rade bez plaćanja i doprinosa.
Ova razlika je ključna za razumevanje prava i obaveza svih strana uključenih u proces sticanja radnog iskustva, a posebno je važna za mlade ljude koji ulaze na tržište rada i nastoje da steknu svoje prvo radno iskustvo. Pripravnički staž tako postaje važan korak u profesionalnom razvoju, a zakonodavne regulative igraju ključnu ulogu u definisanju prava i obaveza svih učesnika.
